POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE

Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karaktera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 1. marta 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad države je Sarajevo.

USTAV

Ustav Bosne i Hercegovine je donesen aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, potpisanog u Parizu 14. decembra 1995. godine.

PREDSJEDNIŠTVO

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog konstituivnog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svakih osam mjeseci. Njih izravno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srba. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik predsjedništva. Mandat Predsjedništva traje četiri godine.

Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre. Predsjedništvo je nadležno za odbranu Bosne i Hercegovine, te za vođenje vanjske politike (imenovanje ambasadora, predstavljanje BiH u drugim država i organizacijama, potpisivanje međunarodnih sporazuma i sl.). Predsjedništvo također ima pravo pomilovati osuđenike, na prijedlog Ministarstva pravde. Predsjedništvo mora provoditi sve odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA

Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji od dva doma: Predstavnički dom i Dom naroda.

Predstavnički dom se sastoji od 42 poslanika, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj. Mandat poslanika je četiri godine, te se biraju neposredno na Općim izborima. Da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu, potrebno je najmanje 2/3 glasova, te najmanje jedna polovina iz Federacije i Republike Srpske. Ovaj princip tzv. entitetskog glasanja je često destruktivan po Bosnu i Hercegovinu, jer omogućava da 23% poslanika u Predstavničkom domu, zaustavi usvajanje određenog zakona.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Određeni zakon usvojen u Predstavničkom domu se može poništiti ukoliko se utvrdi da određeni zakon ugrožava vitalni nacionalni interes nekog od konstitutivnih naroda.

 

 

 

VIJEĆE MINISTARA

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnost vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedavajućeg. Predsjedavajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a ostale članove Predsjedavajući. Parlamentarna skupština potvrđuje i odobrava Vijeće ministara.

Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke.

SUDSKA VLAST

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje.

Državni sud Bosne i Hercegovine ima tri odjeljenja: krivično, upravno i apelaciono.

Krivično odjeljenje ima tri odjela – Odjel I za ratne zločine, Odjel II za organizirani kriminal i Odjel III za opći kriminal. Upravno odjeljenje ima parnični referat i jedno vijeće. Apelaciono odjeljenje ima Odjel I za ratne zločine, Odjel II za organizirani kriminal, Odjel III za opšti kriminal i žalbe na odluke Upravnog odjeljenja.

URED VISOKOG PREDSTAVNIKA

Ured Visokog predstavika Bosne i Hercegovine (OHR) je vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji.

Evropski parlament bira visokog predstavnika.

ADMINISTRATIVNA PODJELA

Bosna i Hercegovina je sastavljena od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i Distrikta Brčko koje ne pripada ni jednom od entiteta, nego se nalazi pod kontrolom državnih institucija i međunarodne zajednice. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje.

Entiteti imaju svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.

Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda.

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. BiH se sastoji od 141 općine, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 62 u Republici Srpskoj. I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice.

IZBORI

Izbori u Bosni i Hercegovini se održavaju svako četiri godine, te se dijele na opće i općinske izbore. Na općim izborima se biraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma BIH, Predstavničkog doma Federacije, Narodne skupštine Republike Srpske, Predsjednik Republike Srpske, te Parlamenta Brčko Distrikta. Na općinskim izborima se biraju članovi općinskih vijeća i načelnici općina.

Zaposlene osobe sa najmanje 16 godina starosti imaju pravo glasa, dok nezaposleni pravo glasa dobiju sa 18 godina starosti[1].

 

[1] https://bs.wikipedia.org/wiki/Politika_Bosne_i_Hercegovine

Pojam BOSANSKI JEZIK

Pojam BOSANSKI JEZIK, što je historija ovog jezika više puta potcrtavala, prvi se put javlja u 15. stoljeću i to u djelu „Skazanije o pismeneh“, Konstantina Filozofa, i to u dijelu u kojem autor nabraja sveslavenske jezike. Upotrebljavat će se sve do 1907. godine kada ga Austro-Ugarska monarhija dokida i zabranjuje, a vratit će se u upotrebu devedesetih godina 20. stoljeća.

Pojam BOSNA

Pojam BOSNA, koliko je to do danas poznato, prvi put se javlja u djelu „De administrando imperio“ bizantskog cara i hroničara Konstantina Porfirogeneta u 10. stoljeću. Car srednjobalkansku samostalnu državu preciznije imenuje pojmom „horion Bosna“ – zemljica Bosna.

Pojam BOŠNJAK

Pojam BOŠNJAK, kako je to do danas isticano, prvi se put pojavio u obliku Bošnjani i to u vladarskoj tituli ugarskog vladara Emanuela Komnena u 12. stoljeću, te će se u ovom obliku nastaviti u potrebljavati sve do pada Bosne pod osmansku upravu sredinom 15. stoljeća, kada će prevladati pojam Bošnjak. Ovaj će pojam sve do polovine 19. stoljeća označavati stanovnike Bosne bez obzira na to kojoj vjerskoj ideji ili praksi pripadaju. Nakon nacionalromantičarskih prekomponiranja identiteta, ovaj će pojam biti zabranjen sve do 1993. godine kada ga u aktivnu upotrebu vraća muslimanski dio ranijeg korpusa.

 

 

Nacionalna samosvijest

Nacionalna samosvijest počiva na znanju o sebi: o imenu zemlje, o svom nacionalnom imenu te o imenu jezika. Poznavanje najprije imenovanja a potom i sadržaja ovih identitetskih sastavnica, uvjeti su za utemeljeno znanje o svojoj nacionalnoj pripadnosti.